JRS već godinama surađuje sa župama u Zagrebu i šire, pružajući izbjeglicama prostor za duhovnu podršku, susrete i izgradnju povjerenja s lokalnim stanovništvom. Posebno u blagdansko vrijeme, organiziraju se razne aktivnosti koje omogućuju izbjeglicama da se aktivnije uključe u programe na župama, ali i župljanima da bolje razumiju situaciju u kojoj se izbjeglice nalaze.

Tijekom ovogodišnjeg došašća, u suradnji s nekoliko zagrebačkih župa organizirali smo niz susreta izbjeglica i župljana. Jedan takav susret održan je 1. prosinca u Župi sv. Nikole Tavelića koji je započeo svetom misom. Župnik, vlč. Ljubo Vuković, u svojoj je propovijedi istaknuo važnost prisjećanja na one koji su prisiljeni napustiti svoje domove zbog rata i neimaštine. Nakon mise, izbjegličke obitelji posjetile su samostan i vrtić koji vode časne sestre Službenice milosrđa, što je posebno razveselilo djecu.

Na sljedećem susretu, 8. prosinca u Župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, izbjeglička su djeca imala priliku prisustvovati dolasku sv. Nikole. Dirljiv trenutak bila je izvedba pjesme o sv. Nikoli na ukrajinskom jeziku, što su okupljeni župljani popratili srdačnim pljeskom. Župnik, p. Petar Klarić, naglasio je koliko je važno da crkvena zajednica uvijek ostane mjesto prihvaćanja i ohrabrenja za sve.

Organizirali smo druženja s obiteljskim zajednicama, poput onih održanih 10., 11. i 17. prosinca u Župi Duha Svetoga na Jarunu, Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama i u Župi svetog Jeronima u Maksimiru. Na tim su se susretima izbjeglice otvoreno prisjetile svojih putovanja i teškoća koje su prošle, ali i trenutaka nade i pomoći koje su doživjele. Prvi je susret bio u Župi Duha Svetoga na Jarunu u suradnji sa župnikom don Pejom Orkićem, a drugi susret s obiteljskom zajednicom bio je u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkim Remetama uz pomoć župnika o. Zlatka Pletikosića dok je treći susret održan u Župi sv. Jeronima u Maksimiru u suradnji sa župnikom vlč. Tomislavom Petranovićem. Na susretima obiteljske zajednice sudjelovale su izbjeglice iz raznih krajeva svijeta. Razgovaralo se o izazovima života daleko od doma i obitelji, ali i o tome kako vjera i podrška župne zajednice mogu olakšati teške trenutke.

Posebno su dojmljiva bila svjedočanstva nekih sudionika. Jedna korisnica JRS-a, koja živi u blizini crkve, ispričala je kako je primjetila da se ljudi često okupljaju u crkvi, ali nikada nije imala hrabrosti sama doći. Upravo ju je ovaj susret potaknuo da se upozna sa župnom zajednicom i aktivnije se uključi. Druga sudionica, ispričala je kako je još kao djevojčica sudjelovala u pastoralnim aktivnostima na svojoj župi u Siriji, te je opisala kako joj je uključivanje u župne aktivnosti u Hrvatskoj pomoglo da se lakše nosi težinom života daleko od svoga doma i stvori nova prijateljstva.

Ovi događaji nisu samo izraz dobrote i gostoprimstva nego i podsjetnik na poziv svakog kršćanina da pruži ruku onima u potrebi. Izbjeglice kroz ove susrete pronalaze podršku i osjećaj prihvaćenosti, dok lokalno stanovništvo svjedoči snazi solidarnosti i zajedničkog služenja.

Župe, uz svoje svećenike i vjernike, na ovaj način postaju mjesta ohrabrenja i utjehe za one koji su prisiljeni započeti novi život u nepoznatom okruženju. Kroz molitvu, druženje i dijalog, otkrivaju se novi načini kako ljubav prema bližnjemu može mijenjati i naše zajednice i naše srce.