Kada je osoba prisiljena napustiti svoj dom u potrazi za sigurnošću i dostojanstvenijim uvjetima života, neki na taj put moraju sami ostavivši za sobom svoje obitelji, dok neki kreću zajedno sa svojim najbližima. U ovom posljednjem slučaju posebne teškoće susreću oni najkrhkiji, djeca i starci, jer nova sredina, novi način života i novi jezik ne odgovaraju njihovoj potrebi za stabilnošću. 

U našem uredu imamo zaista mnogo prilika susresti djecu izbjeglica različitog uzrasta – posve malenih, vrtićke dobi, školaraca, adolescenata i tako dalje. Nitko od njih nije došao sam, već u pratnji roditelja. Njihovi roditelji posve su zauzeti time da im osiguraju egzistenciju u novoj sredini, a djeci je prijeko potreban i susret s vršnjacima kojeg je zbog jezične barijere isprva znatno teže ostvariti. Stoga se nerijetko takve složene okolnosti znaju bolno odraziti na djecu, ponajviše zbog osjetljivosti njihove još mlade dobi.

To je trenutak u kojem roditeljima izbjeglicama lokalna zajednica može uvelike olakšati i mnogo je načina na koji njihove inicijative mogu pomoći djeci izbjeglica da što zdravije prođu kroz tu fazu svoga života. Što se nas tiče, mi to ostvarujemo izgradnjom prilika za socijalizaciju djece izbjeglica. U tom pogledu valja spomenuti dječje igraonice koje su nedavno u našim prostorijama opet otpočele. Razlika je u tome što su sada osnažene i prisutstvom psihoterapeuta, koji se pridružio animatorici, tako te animacija dječjih igara prolazi i pod budnim okom stručnjaka, sve kako bi igra odgovorila na jednostavne, ali temeljne potrebe najmanjih. 

Na posljednjem susretu okupila su se djeca iz Ukrajine, Argentine i Rusije i to u rasponu od 3 do 11 godina. Iako je ponuditi sadržaj za tako dobno raznoliku grupu iznimno zahtjevan zadatak, animatorica i psihoterapeut znali su ne samo pronaći sadržaj koji bi u nekom trenutku odgovarao svakom prisutnom djetetu, već i povezati svu djecu u jednu grupu – ne samo zabaviti, nego i socijalizirati. Radost djece, ali i zadovoljstvo njihovih  roditelja što su ih mogli vidjeti u tako zdravom i povoljnom okruženju, pouzdan su znak da ovakva inicijativa, pomažući djeci da ostvare smislene odnose sa svojim vršnjacima, osnažuje čitave obitelji.

Skrb za zajednicu prolazi kroz skrb za najkrhkije, najmlađe i najstarije. Utoliko više kada je riječ o osobama koje su svoj dom napustile i sada pokušavaju izgraditi novi. Tada ima mnogo načina kojima možemo djeci pomoći da odrastaju u zdravoj i sigurnoj okolini. U tim okolnostima one poznate Isusove riječi poprimaju novo i snažno značenje: što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.