Iz arhive JRS-ovog časopisa ‘Servir’ (izdanog od 1993. do 2003.), otkrivamo aktivnosti Isusovaca u poslijeratnom periodu od 1995. do 1997. godine u Pakracu, Glini i ličkom selu Čanak. Početna faza bila je od ključne važnosti – čišćenje ruševina kako bi teren bio pripremljen za obnovu prema Vladinom programu.

Također, cilj je bio osigurati povratnicima barem jednu zatvorenu prostoriju s funkcionalnim vratima i prozorima. Organizirana je opskrba drva i sjemena za vrt. Solidarnost je bila temeljena na dijeljenju jedne sjekire i pile u cijelom susjedstvu.

U malom ličkom selu Čanak, jedini izvor vode bio je s krovova preko oluka, pa je ključni zadatak bio postavljanje oluka na nedovršene kuće.

Isusovački bogoslovi iz cijele Europe i studenti Reitaku Sveučilišta u Japanu priskočili su u pomoć. Japanski studenti su se u JRS-ovom uredu u Zagrebu pripremali za naporan posao u Glini, uz ukusnu hranu koja je postala poznata pa su vijesti o izvrsnom kruhu i kobasicama stigle čak do Japana.

U Glini je jedna pošalica postala glavna – ‘Geza, olabavi malo!’ Geza, mađarski bogoslov volonter, trudio se naučiti hrvatski jezik. Mađarska riječ za ‘odmoriti se’ u hrvatskom jeziku ima više varijanti, a jedna od njih je ‘olabaviti’. Tako bi Geza rekao: ‘Idem olabaviti’, a kolege bi ga podržale riječima: ‘Geza, olabavi malo!’