Kao i kroz proteklih 40 godina, JRS se i dalje obvezuje hodati s onima koji su prisiljeni napustiti svoje domove. U ovom trenutku naglašavamo svoju uznemirenost situacijom u Afganistanu te se zalažemo, zajedno s drugim organizacijama koje djeluju u području azila i migracija, kao i organizacijama afganistanske dijaspore, za neodgodivu zaštitu raseljenih, kao i onih u riziku od prisilnog raseljavanja, koji se nalaze u situaciji u kojima su im ugrožena osnovna ljudska prava.

JRS pruža i nastavit će pratiti i pružati podršku afganistanskim izbjeglicama u regijama i zemljama širom svijeta. Potičemo sve vlade domaćine da pruže dobrodošlicu i zaštitu onima koji su u ovom trenutku bili prisiljeni pobjeći iz Afganistana, kao i svima onima koji su ostali i suočavaju se s neizvjesnom sudbinom. Kako se situacija nastavlja pogoršavati, mnogi Afganistanci donose nemoguće odluke kako bi osigurali sigurnost svojih obitelji. Podsjećamo na moralnu i zakonsku obvezu onih zemalja koje su u mogućnosti pružiti zaštitu i potičemo ih da to učine bez odgađanja.

Stoga preporučujemo pet hitnih odgovora za EU i europske zemlje:

🔹 Evakuaciju, preseljenje i druge sigurne puteve do zaštite

🔹 Humanitarnu pomoć

🔹 Ponovno uspostavljanje sigurnosti

🔹 Pristup sustavu azila u Europi

🔹 Obustavljanje deportacija

Velika većina raseljenih Afganistanaca će vjerojatno biti smještena u susjednim zemljama, kao što je to bio slučaj tijekom desetljeća raseljavanja iz Afganistana. Primjerice, od 2015., tijekom šest godina, 570.000 Afganistanaca zatražilo je zaštitu u EU -u i pridruženim zemljama. Nasuprot tome, do srpnja 2021. Iran je primio 800.000 registriranih izbjeglica i do 3 milijuna drugih raseljenih Afganistanaca. U Pakistanu je bilo registrirano 1,4 milijuna izbjeglica i do 2 milijuna drugih raseljenih Afganistanaca. Ove brojke su se iz dana u dan povećavale. Osim toga, u Afganistanu je gotovo 5,5 milijuna interno raseljenih osoba. U tom je kontekstu ključno da se malom udjelu izbjeglica koje pristignu u Europu omogući brz pristup pravičnoj proceduri azila u skladu s obvezama europskih država prema europskom i međunarodnom pravu.

Pritom posebnu pozornost treba posvetiti ženama i djevojkama i užim članovima njihovih obitelji. Treba obratiti pozornost i na položaj manjina čiji su pripadnici u dodatnoj i neposrednoj opasnosti od progona.

Gledajući razmjere humanitarne krize koja je pogodila Afganistan, potrebno je hitno proširiti komplementarne načine sigurnih i legalnih dolazaka, poput privatnog sponzorstva, studentskih stipendija i programa humanitarnih viza, posebno imajući na umu spremnost zajednica, institucija i organizacija da podrže Afganistance.

U skladu s pozivima međunarodnih organizacija i humanitarnih aktera u regiji, potrebno je povećati koordiniranu humanitarnu pomoć samom Afganistanu, u opsegu u kojem je to moguće. Valja napomenuti, međutim, da humanitarna pomoć u regiji nije zamjena za Europu koja nudi zaštitu u skladu s EU i međunarodnim obvezama. Niti je to sredstvo za odvraćanje onih koji su ranjivi i u opasnosti od traženja sigurnog puta do zaštite.

Prije svega, važno je ponovno uspostaviti sigurnost za stanovnike Afganistana, što je zasigurno najosjetljivije pitanje. Važan je dijalog sa svim relevantnim akterima u Afganistanu kada je to u interesu naroda Afganistana. Međutim, osim humanitarne pomoći, svi drugi oblici suradnje s bilo kojom potencijalnom budućom vladom trebali bi biti uvjetovani poštivanjem temeljnih prava svih Afganistanaca, u skladu s međunarodnim obvezama Afganistana i EU. Također se mora osigurati da potencijalne sankcije ne utječu negativno na sposobnost pružanja humanitarne pomoći.

Europske zemlje moraju omogućiti brz pristup poštenim postupcima azila za dio raseljenih Afganistanaca koji ovdje traže zaštitu. Treba poštivati obveze EU -a i međunarodne zajednice da pruže zaštitu onima kojima je potrebna.

Praksa odbijanja i kolektivnog protjerivanja Afganistanaca (kao i izbjeglica i migranata drugih nacionalnosti) na europskim granicama mora prestati. Pri razmatranju predmeta koji se već nalaze u postupku odobravanja međunarodne zaštite, trebala bi se uzeti u obzir stvarnost na terenu, te bi se trebalo revidirati nedavno odbijene slučajeve, imajući na umu dramatične promjene situacije u zemlji.

Smatramo izuzetno neprikladnim izolirane pristupe određenih europskih političara koji, umjesto da zadrže fokus na sigurnosti i humanitarnim potrebama Afganistanaca, koriste ovu situacije za izazivanje panike i straha od ljudi koji traže zaštitu, što je njihovo pravo. Osuđujemo instrumentaliziranje situacije u Afganistanu kako bi se nastavilo s postojećim prijedlozima za sprječavanje ili smanjenje pristupa zaštiti u Europi.

U svjetlu nedavnih događaja, kao i onih koji tek nažalost slijede pozivamo i na obustavljanje deportacija u Afganistan osoba kojima nije odobrena međunarodna zaštita u drugim zemljama, budući da, kako je to sada svima jasno, Afganistan nije sigurna zemlja. Potrebno je ponovo razmotriti pojedinačne slučajeve, kao i alternative deportaciji i povezanom pritvoru, uključujući osiguravanje pravnih statusa i prava na ostanak.

Donošenje ovih odluka, koje izravno utječu na ljudske sudbine i živote, ne bi trebalo odgađati.