PASTORALNO PISMO IRSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE 

“STO TISUĆA DOBRODOŠLICA?” 

Promišljanje o tome što gostoprimstvo za migrante
u suvremenoj Irskoj zaista znači 

“Neka naše kršćanske zajednice doista budu mjesta gostoljubivosti, slušanja i zajedništva! 

Dragi prijatelji, nemojmo zaboraviti Kristovo tijelo koje je u tijelu izbjeglica:
njihovo tijelo je Kristovo tijelo.” Papa Franjo [1] 

Gostoljubivost u današnjoj Irskoj 

U Irskoj se s pravom ponosimo našom céad míle fáilte (op. sto tisuća dobrodošlica). No, posljednjih godina ta je kultura pod pritiskom. 

Rastuće razine imigracije iznijele su na vidjelo izazove koje naše društvo već predugo zanemaruje – stambeno zbrinjavanje i beskućništvo, pružanje socijalnih usluga, mentalno zdravlje i neka područja obrazovanja. Ovi izazovi imaju duboke korijene u našoj političkoj stvarnosti, puno prije nego što se pojavila sadašnja situacija s imigracijom. Glasovi ispunjeni strahom i bijesom čak pozivaju da zatvorimo svoje granice i srca za pridošlice. Bilo bi to nepravedno i irski narod to nikada ne smije učiniti. Mnogi od naših pridošlica donose velike darove i talente našim zajednicama. Mnogi također traže našu pomoć i podršku dok pokušavaju stvoriti bolju budućnost za sebe i svoje obitelji. 

Kao vjernici, crpimo iz temeljne vjere svih kršćana da je ljudski život svet i da smo svi stvoreni na sliku Božju (Post 1,27). Ovo poštovanje prema nepovredivosti i integritetu svakog ljudskog života doseže svoj vrhunac u zapovijedi da ‘ljubiš bližnjega svoga kao sebe samoga’ (Lev 19,18; Mk 12,31). Ona nas poziva da brinemo o potrebama naših bližnjih.[2] Prispodoba o dobrom Samarijancu (Lk 10,29-37) jasno daje do znanja da je naš bližnji bilo tko u našoj blizini, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili socio-ekonomsku pripadnost. Svi mi – građani i vlada – pozvani smo raditi za sve, promicati pravdu za sve ‘tako da svaki društveni entitet ostane u službi općeg dobra, svaki sa svojim jedinstvenim karakteristikama… štiteći ljudska prava i prava manjina.’[3] 

Objavom ovog Pastoralnog pisma u ovom trenutku, Irska biskupska konferencija želi ponovno potvrditi univerzalno ljudsko dostojanstvo i potaknuti irske kršćane i sve ljude dobre volje da iskoriste veliku priliku koja im je dana da svoja župna zajedništva, svoje domove i svoje živote učine mjestima gostoljubivosti. Upućujemo ovaj poziv jer je skrb za stranca biblijski poziv od temeljne važnosti (Lev 19,33-34). Upućujemo ovaj poziv jer nas put Evanđelja ne vodi strahu, već dobrodošlici (Rim 15,7-13). Upućujemo ovaj poziv jer Isus sam inzistira da volimo jedni druge i da kada primimo stranca, primamo njega (Mt 25,31-46). 

Migracija: Irska stvarnost 

Moramo uputiti ovaj poziv jer smo i mi migranti. To vrijedi za cijelo čovječanstvo, ali se na poseban način odnosi na Irce i predstavlja središnju značajku naše povijesti. Migracija se događa iz mnogih razloga, uključujući rat, glad, korumpiranu vlast, a u naše vrijeme i klimatske promjene. Znamo da je u desetljeću Velike gladi (1847. – 1852.) gotovo 2 milijuna ljudi napustilo naše obale.[4] Ali migracija je bila stalna pojava stoljećima prije toga. U našem vlastitom životu, zbog posrnule ekonomije, sjećamo se zastrašujućih učinaka na obitelji i društvo zbog masovnog egzodusa 1950-ih i 1980-ih, čije naslijeđe ostaje s nama. 

Prava je novost da je Irska sada mjesto na koje ljudi žele doseliti, a ne mjesto koje moraju napustiti. To svjedoči o impresivnom napretku naše ekonomije i društva. 

Koliko bismo trebali biti sretniji kada vidimo ljude kako dolaze ovdje tražeći bolji život, umjesto tragičnih scena rastavljenih obitelji koje su predugo bile naša nacionalna priča! 

Naša katolička vjera je vjera migranata. Širio ju je po Irskoj sveti Patrik, imigrant koji je isprva bio prisilno odveden. Irski svećenici i redovnice služili su na misijama diljem svijeta, a irske župe u mnogim zemljama, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama, bile su ključni element života naše Crkve izvan Irske. Takva je važnost irske dijaspore da je naša vlada dosljedno tražila da se irskim migrantima bez dokumenata pruži povlašteni status u Sjedinjenim Državama. 

Položaj migranata blizak je srcu pape Franje. On naglašava da migrant može pronaći Boga na svom putu izlaska – kao ‘suputnika, vodiča i sidro spasenja'[5] i da dobri Samarijanci koji pružaju gostoprimstvo na tom putu također mogu biti blagoslovljeni ovim susretom. Primiti migranta znači primiti samoga Krista, koji ‘je prisutan u sestri ili bratu u potrebi za našom pomoći.'[6] 

Dobrodošlica: Dar migranta 

U posljednjoj generaciji svjedočili smo mnogim ljudima koji su tražili bolji život u Irskoj. Naše župe i škole, kao i sportski klubovi, društveni klubovi i druge zajedničke inicijative, predvodnici su u integraciji onih koji su nedavno stigli, autentično ih ukorjenjujući u njihove nove zajednice. Često se zaboravlja da je moderna Irska Crkva dinamična i raznolika stvarnost, od okupljanja vjernika do propovjedaonice. Ona je jedno od glavnih mjesta u našem društvu gdje oni koji imaju duboke korijene u Irskoj susreću, sprijateljuju se, podržavaju i uče od onih koji su nedavno stigli. 

Raznolikost je dar. To je izvor obnove koja je itekako potrebna u Irskoj Crkvi. 

Kršćanska vjera se brzo širila u svojim ranim stoljećima jer su ljudi shvatili da ono što dijele u Isusu nadilazi bilo kakve kulturne, etničke ili geografske barijere koje ih dijele. Židovi i pogani, muškarci i žene, robovi i slobodni – kršćanska zajednica bila je mjesto radikalne dobrodošlice i susreta. Trebali bismo osjećati veliku radost i zahvalnost što to možemo doživjeti na novi način u našem vremenu. 

Susret: Od dobrodošlice do pripadnosti 

Irski biskupi dosljedno su govorili o važnosti da od pukog primanja pridošlica u našu zemlju idemo dalje do stvaranja kulture susreta: ‘Kao društvo trebamo osposobiti pridošlice i tako ih podržati da pozitivno doprinesu našoj zemlji na način koji promiče sudjelovanje, susret i integraciju.'[7] 

Prečesto se čini da je sve na što cilja irsko društvo neka vrsta pristojne tolerancije različitosti. U ovom pristupu nema susreta, nema uzajamnosti. Prečesto se stranac u našoj zemlji bori da postane naš susjed, a da pritom nikada uistinu ne postane naš prijatelj. 

Naprotiv, kršćanski pristup očekuje da ćemo biti obogaćeni susretom s onima iz različitih sredina. Naš zajednički život može se obnoviti kroz autentičnu interakciju između uspostavljenog irskog načina života i izraza koje donose ‘novi Irci.’ 

Od najranijih dana svoga pontifikata, papa Franjo naglašava ovu ‘kulturu susreta’.[8] Susresti nekoga znači ‘ne samo vidjeti, nego gledati; ne samo čuti, nego slušati; ne samo prolaziti pokraj ljudi, nego zastati s njima.'[9] Kada darujemo vrijeme i pažnju na ovaj način, ne samo da blagoslivljamo svog susjeda, već i sami sebe obogaćujemo. To je intrinzično našoj vjeri jer, kako Papa uči, ‘vjera je susret s Isusom, a mi moramo činiti ono što Isus čini: susretati druge.'[10] 

Kada papa Franjo poziva da njegujemo kulturu susreta, on crpi iz dubokih izvora unutar kršćanske tradicije. Sveti Petar piše u Novom zavjetu kako su kršćani uvijek na neki način ‘stranci i prognanici’ jer njihova vjernost nikada nije vezana za jedno mjesto ili državu, nego za sve njihove susjede i u konačnici za Boga (1. Petrova 2,9-16). Unutar jednog stoljeća od Isusove službe, kršćani su bili poznati kao oni koji ‘žive u svojim zemljama, ali samo kao doseljenici; sudjeluju u svim stvarima kao građani, a podnose sve kao stranci. Svaka strana zemlja je njihova domovina, svaka domovina strana zemlja.’ [11] 

Crkva je nastavila živjeti u toj napetosti. Katolički znači ‘univerzalan’. Najskromnija župna crkva povezana je unutar mreže vjernika diljem svijeta i generacija. Tijekom Drugog vatikanskog koncila (1962-65), inicijative i napori za poticanje ‘suradnje među narodima’ potvrđeni su kao ‘izvanredan oblik međunarodnog djelovanja.'[12] Sveti Ivan Pavao II., koji je dolazio iz Poljske u vrijeme kada je politička kultura ondje ograničavala slobodu kretanja, podsjetio nas je da ‘Crkva priznaje to pravo u svakoj ljudskoj osobi, u njegovom dvostrukom aspektu – mogućnosti da napusti svoju zemlju i mogućnosti da uđe u drugu zemlju u potrazi za boljim uvjetima života.'[13] Papa Benedikt XVI. naglasio je temelj naše otvorenosti za susret: ljudsko dostojanstvo. U Caritas in Veritate on uči da je ‘svaki migrant ljudska osoba koja, kao takva, posjeduje temeljna, neotuđiva prava koja svi moraju poštovati u svim okolnostima.'” [14] 

Rasizam treba odbaciti 

Isusova najpoznatija prispodoba to jasno pokazuje. Pravnici ga pitaju: “Tko je moj bližnji?” i Isus im odgovara pričom o dobrom Samaritancu (Lk 10,25-37). Priča govori o strancu koji spašava život nekome tko je vrlo različit od njega. Kad Isus kaže zakonodavcu: “Idi i ti čini tako,” on mu poručuje da živi život tako kreposno kao Samaritanac, koji je bio pripadnik skupine koju su Židovi često prezirali kao niže od sebe. Ova prispodoba ima veliku važnost za nas kao kršćane u suvremenoj Irskoj. Mnogo toga možemo naučiti od stranaca koji su došli među nas. Trebamo se truditi vidjeti te strance kao susjede i nadati se da će ti susjedi postati naši prijatelji. 

To znači da se svi kršteni moraju konkretno protiviti rasizmu gdje god ga pronađu. Još 1537. godine papa Pavao III. proglasio je da su svi ljudi jednaki u dostojanstvu, potpuno odbacivši tadašnje argumente o rasnim hijerarhijama.[15] Nedavno je Irska biskupska konferencija izjavila da je rasizam “suprotnost susretu. On nastoji podijeliti i iskoristiti tjeskobe širenjem straha, često kroz dezinformacije.”[16] 

Ispravno je i prirodno da ljudi vole svoje mjesto, svoju župu, svoj okrug, svoju zemlju. No ta ljubav postaje iskrivljena ako ima prednost nad onim što kršćani dijele u krštenju i onim što svi ljudi dijele u svojoj zajedničkoj ljudskosti. Naša odgovornost prema drugima ne smije se temeljiti samo na njihovim putovnicama i mjestima rođenja. 

Izazovi integracije 

Imigracija u Irsku je trenutno visoka, iako nije na razinama viđenim u vrhuncu razdoblja Keltskog tigra. U najnovijoj godini za koju postoje statistike (do travnja 2024.), 149.200 ljudi došlo je živjeti u Irsku. Međutim, u istom razdoblju 69.900 ljudi napustilo je Irsku. [17] Brojke za Sjevernu Irsku su niže, s najnovijim statistikama koje sugeriraju neto imigraciju od 2.300 ljudi u 2022. godini. [18] Ove brojke sadrže veliku raznolikost. Uključuju irske građane koji se vraćaju živjeti ovdje, ljude s radnim vizama koji dolaze na određene uloge, građane EU-a koji koriste slobodu kretanja, ljude iz Velike Britanije koji uživaju pogodnosti Zajedničkog putnog područja i mnoge druge. Značajan čimbenik u broju ljudi koji dolaze u Irsku posljednjih godina su Ukrajinci koji bježe od ruske invazije iz veljače 2022. Njihov broj iznosi neto nešto više od 81.000. [19] Broj ljudi koji traže međunarodnu zaštitu je mali dio ukupnog broja – oko 14.000. [20] Prema podacima Europske unije, broj ljudi za koje je utvrđeno da su ilegalno boravili u Irskoj u 2023. bio je 1.485 osoba. [21] 

Jedan od razloga zašto ova tema imigracije može biti sporna jest taj što se razlike u značenju pojmova ne priznaju uvijek. “Imigrant” često znači osobu koja je napravila trajni dom u novoj zemlji. “Migrant” često znači osobu koja je u novoj zemlji samo određeno vrijeme. “Tražitelj azila” označava osobu koja traži zaštitu izvan svoje zemlje podrijetla, što je različito od “izbjeglice”, koja je osoba kojoj je taj zahtjev potvrđen. Važno je napomenuti da formalna definicija izbjeglice ne uključuje nikoga tko je raseljen unutar svoje zemlje ili tko putuje u inozemstvo kako bi pobjegao od siromaštva ili gladi. 

Iako su ove definicije važne iz pravne perspektive, ne smijemo dopustiti da zamagle ono što je kršćanima najvažnije: bez obzira na to gdje je netko rođen ili koju putovnicu nosi, on je naš bližnji. 

Uobičajeno je čuti ljude kako govore o troškovima imigracije. No, gotovo jedan od pet radnika u irskom gospodarstvu su „ne-irski državljani“. Naše gospodarstvo ne bi moglo funkcionirati bez ljudi koji rade u sektorima ugostiteljstva, obrazovanja, zdravstva i tehnologije, a koji su došli ovdje iz drugih zemalja. Ekonomisti opisuju naše gospodarstvo kao „punu zaposlenost“ i ono i dalje raste. Jasno je da postoji neizbježna potreba za migracijom. [22] Nitko ne može posumnjati da su ti novopridošlice postali temeljni za pozitivno funkcioniranje našeg društva. 

Izgradnja prijateljskog društva 

Beskućništvo raste diljem otoka. [23] Naše zdravstvene usluge su prenapregnute. Naši obrazovni sustavi bore se zadovoljiti potrebe rastuće studentske populacije. Ovi problemi – koji su samo kratak prikaz izazova s kojima se suočavamo – složeni su i duboko ukorijenjeni, ali nisu uzrokovani migracijom. Zapravo, migranti mogu igrati ključnu ulogu u zadovoljenju naših ključnih potreba. 

Naše vlade imaju odgovornost da izravno adresiraju ove nedostatke u našim društvenim uslugama, a promišljena, koherentna i praktična imigracijska politika sastavni je dio toga. Kao kršćani, ocjenjujemo politike prema tome kako one služe općem dobru. „Opće“ uključuje sve – imigrante i građane. 

Kršćani će često imati različite stavove o pružanju usluga u našem društvu. [24] Cijenimo političku slobodu savjesti koju nam naša vjera omogućava. Ljudi dobre volje razlikuju se po najboljem odgovoru na određene političke probleme. Sretni smo što živimo u zemlji sa stabilnom demokracijom i živahnim civilnim društvom, i potičemo kršćane da u potpunosti sudjeluju u takvim političkim raspravama prema svojim sposobnostima i uvjerenjima. Ovo je jedan od načina za služenje općem dobru i za razlikovanje kroz našu predanost miru i istinoljubivosti u govoru (usp. Rim 12,17-21). 

Trebamo političke vođe koji mogu utjeloviti ovu moralnu viziju. Kao što papa Franjo savjetuje, „njihova najveća briga ne bi trebala biti pad u anketama, već pronalaženje učinkovitih rješenja za ‘fenomen socijalne i ekonomske isključenosti, s njegovim štetnim posljedicama’“. [25] Međutim, ne možemo očekivati da pojedini vođe sami snose tu odgovornost. Oni trebaju biti ovlašteni od strane zajednica koje su obilježene „političkom ljubavlju“, odbacivanjem individualističkog načina razmišljanja koji je toliko prisutan u našem vremenu. Kršćani u našem društvu moraju kolektivno preuzeti ovu odgovornost kako bi „učinkovito tražili dobro svih ljudi“ u našem društvu. [26] 

Poziv župama 

Promjene u našem društvu donose izazove. Nacionalna država ima svoje obveze, ali Crkva ima drugačiji zadatak. 

Irski kršćani su bili misionari narodima diljem svijeta tijekom mnogo stoljeća. Sada te narode nalazimo na našim pragovima. Crkva se već obogaćuje ovim susretom. 

Župama pripada da se suprotstave glasovima straha. Kao što papa Franjo poučava u Fratelli Tutti: Iznova se javlja »napast da se gradi kultura zidova, da se podižu zidovi, zidovi u srcu, zidovi na zemlji, kako bi se spriječio ovaj susret s drugim kulturama, s drugim ljudima. [27] Župe moraju biti na čelu dobrodošlice i integracije. 

U evanđeljima čitamo o Isusovom susretu s gluhonijemom i njegovoj zapovijedi „Ephphatha“ – otvori se! (Marko 7, 31-37). Taj susret se dogodio na stranom teritoriju, a čovjek najvjerojatnije nije bio Židov. Isusova služba nikoga ne isključuje i ne pokazuje pristranost. Naše župe i naši životi pozvani su odražavati to, slušati i odgovarati onima u potrebi. To potiče zajedništvo s Bogom i jedni s drugima. 

Bez obzira na to što glasni glasovi u prosvjedu ili na društvenim mrežama mogu izjaviti, prepoznajemo Božju sliku u svakom migrantu. Čak i ako masa viče rasističke parole, mi se zalažemo za istinu da Božja ljubav nije ograničena na nositelje bilo kojih posebnih putovnica – svi smo jednaki u njegovim očima. Postoje praktični načini kako svjedočiti ovoj istini. Vatikan je ponudio resurs od 20 akcijskih točaka kroz koje možemo dočekati izbjeglice i migrante. [28] Irsko vijeće crkava izradilo je izvrstan priručnik za zajednice koje žele započeti put „od dobrodošlice do pripadnosti“. [29] 

Bez obzira na to kakav odgovor trebamo dati, bilo da se radi o inicijativi temeljne dobrodošlice ili socijalnom pokretu za strukturnim promjenama, činimo to u molitvi. Živi Bog čuje naše molbe. Kada slavimo Euharistiju, dočekuje nas Krist za svojim stolom, ljudi iz svakog plemena i jezika, okupljeni u jedinstvu po Duhu Svetome. Ova sakramentalna stvarnost je naš polazni trenutak, budući da nas je Bog primio, možemo primiti i druge. 

Papa Franjo postavlja viziju bratskog društva u kojem se svi tretiraju s poštovanjem, gdje su svi dobrodošli. Potiče župe da na pozitivan način odgovore. 

Jedan od načina na koji župe i lokalne zajednice mogu odgovoriti jest kroz ‘Program zajedničkog sponzorstva’. Ovo je oblik prema kojem se ljudi iz lokalne zajednice okupljaju kako bi sponzorirali obitelj izbjeglica i dočekali ih među sobom, osiguravajući im da se mogu ponovno naseliti, pronaći utočište tijekom teških vremena i pružiti im priliku da izgrade novu budućnost, daleko od sukoba. Ovaj oblik podržava irska vlada, a vodi je Irski Crveni križ, u suradnji s partnerima kao što su NASC, Irsko vijeće za izbjeglice i DORAS. Svi oni pružaju podršku, obuku i savjete lokalnim zajednicama. [30] 

Zaključak 

Migracija je složena i izazovna za mnoge ljude. Za imigranta ili obitelj prisiljenu napustiti svoju domovinu i tražiti zaštitu i bolju budućnost. Za one koji ih dočekuju i pokušavaju im osigurati smještaj i potporu. 

Za vlade i civilne vlasti koje snose odgovornost za pružanje skloništa, zaštite i socijalne skrbi. Za javne usluge i one u našim zajednicama koji se trude doseći novopridošlice, koji nude i potvrđuju ljudsko dostojanstvo. Za većinu nas u Irskoj, porast unutarnje migracije je nešto novo. Koje promjene tek dolaze, ne znamo. Ipak, kao ljudi vjere, vjerujemo da evanđelje Isusa Krista nikada ne zastarijeva jer inspirira i osvjetljava pitanja s kojima se suočavamo u svakoj eri. 

Naša vjera nudi nam mnogo pozitivnog kada je u pitanju dobrodošlica novopridošlicama. Sveti tekst – blago iz kojeg se crpi katoličko socijalno učenje, naglašavajući dostojanstvo svake ljudske osobe i opće dobro – pruža nam osnovu za djelovanje. U svojoj Deklaraciji o ljudskom dostojanstvu, Dikasterij za nauk vjere opisao je „Patnju migranata“ kao jednu od „teških povreda ljudskog dostojanstva“ koje vidimo u našem suvremenom svijetu. Savjetuju nas da je „prihvaćanje migranata važan i značajan način za obranu ‘neotuđivog dostojanstva svake ljudske osobe bez obzira na podrijetlo, rasu ili religiju’“. [31] 

Različiti zaštitnici imigranata, izbjeglica i migranata podsjećaju nas na važnost sućuti, ljubavi i služenja onima koji su marginalizirani i kojima je potrebna pomoć. 

Dok se nastavljamo suočavati s pitanjima migracije i raseljavanja, uključujući opasnosti i posljedice trgovine ljudima, okrenimo se ovim izvorima vjere za inspiraciju i vodstvo, i priznamo ključnu ulogu koju svi imamo u pružanju dobrodošlice, potpore i zagovaranja za one koji su različitim okolnostima prisiljeni migrirati na naše obale. 

Neka sveti Patrik, sveti Juan Diego, sveti Franjo Ksaverski, sveta Jozefina Bakhita i svi sveti muškarci i žene zagovaraju za sve migrante i za one koji ih dočekuju te im pružaju sklonište, sućut i ljubav. Nikada ne zaboravimo da smo svi mi, bez obzira na to jesmo li vjernici ili ne, migranti hodočasnici, koji putujemo ovom zemljom. Neka nikada ne izgubimo veliki dar susreta po kojem smo Irci poznati diljem svijeta. Neka nastavimo imati hrabrosti biti svjedoci Božje ljubavi kroz našu otvorenost za susret i prihvaćanje drugih kao jednog od nas.

IZVOR: The Irish Catholic Bishops’ Conference. 

______________________________________

Bilješke: 

1)Obraćanje sudionicima Plenarnog zasjedanja Papinskog vijeća za pastoralnu skrb o migrantima i putnicima, Rim, 24. svibnja 2013. Link 

2)Vidi, Kompendij socijalnog nauka Crkve (Rim: Libreria Editrice Vaticana, 2004), §112. 

3)Kompendij socijalnog nauka Crkve, §187. 

4)Irial Glynn, “Povijest irske emigracije,” Sveučilišni kolegij Cork, prosinac 2012, Link 

5)Papa Franjo, “Poruka njegove Svetosti pape Franjo za 110. Svjetski dan migranata i izbjeglica 2024,” 24. svibnja 2024, Link 

6)Papa Franjo, “Poruka njegove Svetosti pape Franjo za 110. Svjetski dan migranata i izbjeglica 2024.” 

7)Konferencija irskih katoličkih biskupa. “Biskupi: ‘Mora biti pravde za sve. Ljudi koji dolaze u Irsku po utočište ne mogu biti napušteni.’,” Katoličke vijesti, 19. lipnja 2024, Link 

8)Papa Franjo, “Bdijenje uoči Duhova s crkvenim pokretima”, 18. svibnja 2013, Link 

9)Papa Franjo, Jutarnja meditacija u kapeli Domus Santae Marthae, 13. rujna 2016, Link 

10)Papa Franjo, “Bdijenje uoči Duhova s crkvenim pokretima.” 

11)Bart D. Ehrman (prev., ur.), Apostolski oci, Svezak II (Cambridge, MA: Harvard University Press, 2003), 141. 

12)Drugi vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et Spes, §90. 

13)Papa Ivan Pavao II, “Poruka Svetog Oca za 87. Svjetski dan migracija, 2001,” §3, Link 

14)Papa Benedikt XVI, Caritas in Veritate, §62, Link 

15)Papa Pavao III, “Sublimis Deus” (Vatikanski, 2. lipnja 1537), Link 

16)Konferencija irskih katoličkih biskupa, “Izjava općeg sastanka Konferencije irskih katoličkih biskupa održanog u proljeće 2023,” 8. ožujka 2023, Link 

17)Središnji ured za statistiku (CSO), ‘Procjene populacije i migracija, travanj 2024,’ Ključni nalazi Procjene populacije i migracija, travanj 2024 – Središnji ured za statistiku. 

18)Hayley Halpin, “Koliko imigracije ima u Sjevernoj Irskoj?”, BBC News, 11. kolovoza 2024, Link U Sjevernoj Irskoj, gdje su aranžmani različiti jer nisu članice Europske unije, broj Ukrajinaca povećan je za nešto više od 1.000, ukupno 3.149 osoba prema najnovijim statistikama. Kurtis Reid, “Izbjeglice o tome kako im nedostaje domovina dvije godine nakon početka rata: ‘Veoma sam zahvalan ljudima ovdje.’” Belfast Telegraph, 24. veljače 2024. Link 

19)Prema Središnjem uredu za statistiku (CSO), do 2. lipnja 2024. godine, 107.406 osoba stiglo je u Irsku iz Ukrajine pod Uredbom o privremenoj zaštiti. Od toga, oko 76% imalo je ‘administrativne podatke’ nakon 31. ožujka 2024. Vidi, Stigli iz Ukrajine u Irsku Serija 13 – Središnji ured za statistiku. 

20)Ured za međunarodnu zaštitu (IPO), ‘Mjesečni statistički izvještaj, kolovoz 2024,’ 20240910 IPO Website Stats Aug 2024 FINAL.pdf 

21)Eurostat, ‘Državljani trećih zemalja koji su zatečeni ilegalno prisutni – godišnji podaci’ Statistika | Eurostat (europa.eu) 

22)Tom Healy, “Prednosti i troškovi imigracije u Irskoj,” Slí Chaol (blog), 4. travnja 2024, Link 

23)Skandal traje toliko dugo da je prošlo šest godina otkako je Irska biskupska konferencija službeno progovorila o krizi stanovanja i beskućništva: Konferencija irskih katoličkih biskupa, Krevet u gostionici? (Dubljin: Veritas, 2018), Link do sadašnjeg argumenta. 

24)Papa Pavao VI, Octogesima Adveniens (Vatikanski grad: Vatikan, 1971), §4. 

25)Papa Franjo, Fratelli Tutti (Assisi: Vatikan, 2020), §188. 

26)Fratelli Tutti, §182. 

27)Fratelli Tutti, §27. 

28)Stalna misija Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, “Odgovor na izbjeglice i migrante: Dvadeset akcijskih točaka”, Link 

29)Iransko vijeće crkava, Iz svake nacije, Link 

30)Za dodatne informacije, posjetite Community Sponsorship Ireland – Irsku Crvenu križ, Link 

31)Dicasterij za nauk vjere, Dignitas Infinita: Deklaracija o ljudskom dostojanstvu (Rim: Libreria Editrice Vaticana, 2024), §40.