Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 19. prosinca 2023., bili smo domaćin okruglog stola pod nazivom: „Promišljanje o ulozi vjerskih organizacija u osnaživanju osoba pod međunarodnom i privremenom zaštitom u procesu integracije.“  

Događanje smo organizirali u okviru projekta „Empowerment for Employment“, koji provodimo s UNHCR-om. Naša voditeljica ureda, Ana Marčinko, predstavila je rezultate projekta u kojem je sudjelovalo oko 200 izbjeglica u aktivnostima učenja hrvatskog jezika (A1- B1 razina), pružanja psihosocijalne podrške i edukacije o pravima radnika, poslovnoj kulturi te prekvalifikaciji prema traženim zanimanjima na tržištu rada u Hrvatskoj.  

Regionalni ravnatelj Stanko Perica obratio se prisutnima naglašavajući važnost suradnje Crkve i organizacija civilnog društva u odnosima s najranjivijim skupinama u našem društvu. Crkva i sekularne organizacije najčešće djeluju odvojeno, no p. Stanko je istaknuo da JRS i UNHCR nemaju tu dihotomiju te da u provedbi zajedničkih projekata njeguju sinergiju.  

Predstavnica UNHCR-a u Hrvatskoj, Anna Rich, nadovezala se: „Partnerstva temeljena na zajedničkim vrijednostima humanosti, solidarnosti i poštivanju ljudskog dostojanstva ključna su za pružanje rješenja izbjeglicama. Naš zajednički projekt s Isusovačkom službom za izbjeglice ima za cilj upravo to: osnažiti ljude da postanu samostalni, omogućavajući im da se brinu za sebe, svoje obitelji i zajednicu u cjelini.“  

Iskustva korisnica: Osvrt na učinak projekta“ Empowerment for Employment“  kroz njihove priče

O vrsti osnaživanja i pomoći koju su imale priliku uživati, posvjedočile su četiri korisnice projekta koje su u Hrvatsku doselile iz Ukrajine i Iraka. Njihove priče samo su nam jedan od pokazatelja učinkovitosti provedbe ovakvih projekata.

Naša korisnica Viktoriia iz Harkiva uputila je prisutnima sljedeće riječi: “Odrasla sam s osjećajem zahvalnosti za ono što imam. A sada, imamo obilje. Želim zahvaliti JRS-u za svaku aktivnost koju provode, ne samo za nas, već i za našu djecu. Također želim izraziti zahvalnost organizatorima UNHCR-ovog projekta na prilici da usvojim praktične vještine traženja posla, poput pisanja životopisa, pripreme za razgovore za posao i timskog rada. Ovaj projekt odigrao je ključnu ulogu za mene – pružio mi je motivaciju i nadu. Osjećam se kao da sam se ponovno rodila, osjetila tlo pod nogama i krenula naprijed. Danas sam dobila ponudu da budem predstavnica nove ukrajinske tvrtke smrznute hrane, franšize Handmade Food, u Zagrebu. Trenutno sam u procesu administrativnih priprema i traženja prikladnog prostora. Sljedeći koraci bit će najuzbudljiviji u mom životu.”

Zahvalni smo i na procesima koji su rezultirali da osobe iz korisničke uloge preuzmu voditeljsku odnosno suradničku ulogu. Možda najbolji svježiji primjer toga je Lilliia Ostryzhna koja kao JRS-ova suradnica provodi treninge za odrasle koji traže posao ili ga žele promijeniti. Također pruža psihološku pomoć djeci tinejdžerima i njihovim roditeljima.

Perspektive integracije i međukulturalnog dijaloga: Iskustva panelista o migracijama i doprinosu vjerskih zajednica

U drugom dijelu su svoja izlaganja održala trojica panelista: mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup, doc. dr. sc. Branko Murić, prodekan za znanost KBF-a te izv. prof. dr. sc. Tomislav Kovač, pročelnik Katedre fundamentalne teologije KBF-a. Govorili su o važnosti integracije izbjeglica, međukulturalnom dijalogu i doprinosu vjerskih zajednica u tom procesu. 

Prof. Kovač pristupio je temi migracija koristeći Francusku kao primjer, zemlju u kojoj je odrastao i živio 18 godina te s kojom i dalje čvrsto povezuje svoje iskustvo. On ističe da je u Francuskoj, simbolu kršćanstva, zapadne civilizacije i prosvjetiteljstva, migrantsko pitanje postalo ključno u politici. Danas Francuska broji 68 milijuna stanovnika, od kojih je 7 milijuna stranaca (10,3%), a među njima 6 milijuna muslimana (8,5%). Pretpostavlja se da ima oko 900 000 ilegalnih migranata, s godišnjim prilivom između 80 000 i 100 000 novih ilegalnih migranata.  

Prof. Kovač je pružio uvid u povijest useljavanja u Francusku kroz različite faze i oblike tijekom posljednjih 150 godina. Naglasio je da nedostatak sustavne integracije rezultira negativnim posljedicama poput porasta siromaštva, delikvencije, kriminala te stvaranja geta i samoizolacije, što dovodi do urušavanja francuskih vrijednosti i identiteta. 

Podcrtavajući važnost svijesti o vlastitom identitetu i gostoljubivosti kulture domaćina, istaknuo je nužnost pozitivne integracije useljenika putem interakcije s različitim kulturama. Prof. Kovač naglašava da model asimilacije, koji zahtijeva od drugih da se odreknu vlastitog identiteta i potpuno prihvate kulturu domaćina, nije uspješan. Umjesto toga, zagovara međukulturalni pristup kao bolji i kvalitetniji, koji uvažava i kreativno integrira kulture i identitete domaćina i pridošlica, te potiče kulturu dijaloga i solidarnog humanizma. Ovo je pristup koji podržava i Katolička crkva, a koji je također promoviran od strane pape Franje. 

Nadbiskup riječki, mons. Uzinić, istaknuo je, na početku svoga obraćanja, važnost Crkve u slušanju i aktivnom sudjelovanju u zajednici, prilagođavajući se suvremenim potrebama. Naglasio je da su migracije očiti znak vremena, što su prepoznali i pape Benedikt i Franjo. Budući da je znak vremena način na koji Bog progovara u našem svijetu, kršćani imaju dužnost biti informirani, angažirani i proaktivni. 

Nadbiskup Uzinić je zatim detaljnije predstavio angažman Riječke nadbiskupije, istaknuvši mnoge aktivnosti koje su se odnosile na izbjeglice iz Ukrajine i migrante koji prolaze kroz Hrvatsku, posebno kroz tranzitni punkt u Rijeci. Riječki Caritas je imao ključnu ulogu, a Crkva je surađivala s drugim vjerskim i civilnim organizacijama, uključujući JRS. 

Istaknuo je važnost humanitarnih koridora kao najoptimalnijeg doprinosa vjerskih organizacija u aktualnoj migrantskoj situaciji. Pojasnio je kako je tu riječ o sigurnim i zakonitim putevima za izbjeglice. Podsjetio je na poziv pape Franje za otvaranje tih koridora, te naveo inicijativu Riječke nadbiskupije i JRS-a koja zasad nije naišla na podršku od strane MUP-a. Zamolio je predstavnike UNHCR-a u Hrvatskoj da takve angažmane podrže i u našoj zemlji. 

Nadbiskup Uzinić je zaključio: „Savjest nam nalaže da ne okrećemo glavu od trenutne situacije i da javno priznamo da naša domovina na ovom planu ne čini dovoljno. Ako uopće nešto čini. Nije nepoznato da Republika Hrvatska daje iznimno mali broj međunarodnih zaštita i ne sudjeluje u programima komplementarnih putova. Nadam se da smo mi u Katoličkoj crkvi spremni dati svoj obol. Ne može biti drukčije želimo li ostati vjerni Kristu. Za to su potrebne zakonske pretpostavke, a njih bi trebali učiniti oni koji imaju političku i zakonodavnu odgovornost. Potrebno je, čini mi se, samo malo volje i suradnja jer kao zajednica možemo mnogo više.“ 

Posljednje izlaganje održao je prof. Murić, također ističući migracije kao znak vremena koji zahtijeva aktivno sudjelovanje vjernika laika u društvenom životu. Podsjetio je na ranokršćanske spise, posebno poslanicu Diognetu, koji opisuju kršćane kao strance i tuđince u vlastitoj zemlji, kao putnike u ovome svijetu, ali sa „zadivljujućom“ kršćanskom jedinstvenošću života. 

Ta jedinstvenost proizlazi iz svijesti o novoj misiji koja uključuje činiti ono što je Gospodin činio te razumjeti značenje kad kaže: „Zaista, kažem vam, što god ste učinili jednomu od ovih mojih najmanjih, meni ste učinili!“. Migracije su novost u društvenom životu, stoga su kršćani pozvani biti otvoreni za „novost“ životnog stila u ovome svijetu. 

Kršćansko poslanje i odgovornost leže u prihvaćanju, humanosti i solidarnosti unatoč izazovima migrantskog doba. Susret s drugima i blizina zapravo omogućuju da se Bog očituje u sadašnjem trenutku. Bog žudi za susretima koji odražavaju „revolucionarnu nježnost“ potaknutu utjelovljenom Božjom riječju, zaključio je prof. Murić, pozivajući se na riječi pape Franje.