Održana u Bihaću, edukacija je dio projekta nazvanog IPA-3D koji financira Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Osnovna ideja je na periodično organiziranim dvodnevnim radionicama, susretima i online savjetovanjima među kolegicama i kolegama iz Hrvatske, BiH, Srbije i Kosova, učinkovito prenijeti iskustva rada JRS-a na glavnim područjima integracije i pružanju podrške tražiteljima azila i migrantima.

Okupljeni su imali prilike slušati predavanja i sudjelovati u radionicama na temu usporedbe pravnih okvira međunarodne zaštite u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Naglasak je bio na prijenosu iskustava iz demokratske tranzicije i područja ljudskih prava. Zamijećeno je kako, iako su u državama zakoni formirani na osnovi Međunarodnih povelja i Europskih preporuka, implementacija istih je otežana jer su procedure ostvarivanja još uvijek nedovoljno razvijene, nisu definirani svi nositelji uloga, kao i mjesto organizacija civilnog društva koje se rijetko konzultira u donošenju odluka. Čini se kako se prirodno nameće potreba za izgradnjom efikasnog sustava svih oblika međunarodne zaštite.

Migranti i tražitelji azila dolaze iz različitih kulturnih i pravnih sustava, a primijećeno je i da je u velikom broju slučajeva među izbjegličkom populacijom prisutno nerazumijevanje osnova sustava azila i postupka. Kako bi im se pomoglo u donošenju kvalitetnijih odluka, potrebno ih je upoznati s njihovim pravima, postupkom i sustavom azila, posebno one koji se nalaze u udaljenim mjestima i tamo provode mjesece ili godine bez mogućnosti da čuju relevantne informacije i preispitaju svoje buduće odluke.

S pravnog okvira odmah se prešlo u praksu, te je drugi dio bio u potpunosti posvećen stvarnim primjerima i iskustvu iz prve ruke. Najprije su ugošćeni neki od izbjeglica koji se nalaze na području Bihaća te su svojim pričama i konkretnim slučajevima sve sudionike ganuli i više približili teškoj stvarnosti u kojoj se nalaze. Jedna od posebno upečatljivih priča je ona Dajane iz Sirije koja je zbog rata napustila dom, a peto je dijete rodila u izbjeglištvu. Sjeća se mnogih bolnih trenutaka kao npr. kada policiji nije mogla dokazati da je trudna ili smrzavanja u šumi, a sjeća se i ljubaznog ophođenja i ljudske topline liječnika u Mostaru na čemu je posebno zahvalna.

Za kraj je ostavljen posjet izbjeglicama koji ne žive u kampovima nego u grmlju ili napuštenim derutnim građevinama. Iskustvo je to koje je sve duboko potreslo: ljudi u šatorima postavljenim među grmljem i u improviziranim najlonskim nastambama, u blatu do gležnjeva, na hladnoći, bez ikakvih higijenskih uvjeta, kuhaju na dvije cigle i nude nas svježe pečenim kruhom, kavom i čajem. Da nije zabilježeno kamerom i fotoaparatom, mogli bi pomisliti da nije bilo stvarno. Ali zabilježeno je i biti će objavljivano na društvenim mrežama i mrežnim stranicama JRS-a te vas ovim putem pozivamo da ih pratite.