Novi europski Pakt o migracijama i azilu: upitna zaštita granica i solidarnost

12 June 2024

Novi europski Pakt o migracijama i azilu: upitna zaštita granica i solidarnost

20. prosinca 2023. ostat će zabilježen kao jedan od onih dana kada su europske vrijednosti primile težak udarac. Ujutro tog dana, na konferenciji za medije, predstavljen je sporazum o novom europskom Paktu o migracijama i azilu. Uključeni su bili predsjednica Europskog parlamenta, Roberta Metsola, zajedno s Juanom Fernandom Lópezom Aguilarom, Tomasom Tobéom i Fabienne Keller, izvjestiteljima o rezultatima trostranog dijaloga o migracijama u Paktu.

Objava i predstavljanje pakta ima jasnu političku nijansu, s potrebom da se postigne sporazum prije europskih izbora za nekoliko mjeseci. Sporazum predstavlja mnoge nedostatke kako formalne tako i suštinske u tri ključna područja europskih politika migracija i azila: granične politike, politike solidarnosti i suodgovornosti među državama te politike vanjskih odnosa s trećim zemljama.

Novi europski Pakt o migracijama i azilu ima namjeru uspostaviti čvrst i stabilan okvir za zajedničko upravljanje migracijskim tokovima, identificirajući solidarnost kao temeljnu vrijednost i uključujući mjere za učinkovitu integraciju izbjeglica, pritom osiguravajući zaštitu ljudskih prava migranata i izbjeglica.

Međutim, stvarnost je potpuno drugačija. Postignuti konsenzus ne samo da nije postigao ove ciljeve, već predstavlja plan koji potiče općenitu upotrebu graničnih postupaka, što će samo povećati kršenja ljudskih prava, nedostatak jasne solidarnosti među članicama, te povećanje pritiska na države na vanjskim granicama.

Obavezni granični postupci: granice, granice i još granica

Izuzetno su zabrinjavajući dogovori o obaveznim graničnim postupcima. Ovi postupci de facto dovode do zadržavanja ljudi. Možemo uočiti štetne posljedice ovih praksi iz našeg svakodnevnog rada JRS-a na svim granicama Europe, kroz naša 23 nacionalna ureda smještena u više od 150 gradova i lokacija. Ovaj pakt otvara put sustavu koji će vjerojatno koncentrirati tisuće ljudi – uključujući i djecu – u detencijskim centrima na vanjskim granicama EU-a. Zemlje poput Italije, Španjolske, Grčke ili onih na krajnjem istoku EU-a suočit će se s povećanim migracijskim pritiskom na svojim teritorijima.

Ovo ne samo da neće riješiti nedostatke trenutnog sustava, već će eksponencijalno povećati patnju ljudi i prepreke s kojima se moraju suočiti kako bi dobili zaštitu.

Obavezna solidarnost: rješenje koje izaziva mnoge sumnje

Pakt govori o sustavu “obavezne solidarnosti” koji će se aktivirati kada jedna ili više država članica budu pod “migracijskim pritiskom”.

Sustav će prisiliti druge zemlje da pomognu putem tri različite opcije koje su na istoj razini: preseliti određeni broj tražitelja azila na svoj teritorij, platiti doprinos za svakog tražitelja azila kojeg odbiju preseliti (20,000 eura) ili financirati operativnu podršku, poput osoblja, objekata i tehničke opreme.

Očito je da ovakva vrsta solidarnosti ne pridonosi poboljšanju zajedničke odgovornosti i raspodjele, budući da još nije jasno kako će se procjenjivati ovi doprinosi, i vjerojatno će samo povećati pritisak na države koje su na vanjskim granicama EU-a.

JRS smatra da ovaj sustav “obavezne solidarnosti” ne rješava na zadovoljavajući način očitu potrebu za zajedničkom odgovornošću među državama članicama.

Koncept instrumentalizacije: kriminalizacija solidarnosti?

U pakt je uključen koncept “instrumentalizacije”, izbjegavajući odbacivanje Parlamenta i opću osudu koalicije centra-lijevih političkih grupa. Definicija “instrumentalizacije” dovoljno je opsežna da obuhvati širok raspon situacija: “situacija instrumentalizacije u kojoj treća zemlja ili neprijateljski ne-državni akter potiče ili olakšava kretanje državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva prema vanjskim granicama ili prema državi članici, radi destabilizacije Unije ili države članice kada takve radnje mogu ugroziti osnovne funkcije države članice, kao što su održavanje zakona i reda ili zaštita nacionalne sigurnosti”.

Prema mandatu Vijeća, to uključuje neprijateljske ne-državne aktere kao moguće agente ‘instrumentalizacije’, a nevladine organizacije su zaštićene od toga samo kada mogu dokazati da njihove akcije ne namjeravaju destabilizirati državu članicu. To bi moglo imati opasne posljedice za kriminalizaciju solidarnosti.

Neregularni ulasci predstavljaju maleni dio migracija u EU

U EU živi 448 milijuna stanovnika, od kojih je 38 milijuna ljudi rođeno izvan naših granica, brojka koja predstavlja oko 8 % populacije.

Prema FRONTEX-u, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, između siječnja i prosinca ove godine, neregularni prelasci granica prema EU iznosili su gotovo 380,000, što je 17 % više nego u 2022. i najviša brojka od 2016.

Središnji Mediteran bio je najprometnija ruta u 2023. s 157,479 zabilježenih detekcija, slijede zapadni Balkan s 99,068, La Manche s 62,047, istočni Mediteran s 60,073, zapadna Afrika s 40,403 i zapadni Mediteran s 16,915. Ruta koja je najviše porasla tijekom 2023. bila je ruta zapadne Afrike s povećanjem od 161% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Na ovim rutama najzastupljenije zajednice dolaze iz Sirije, Gvineje, Obale Bjelokosti, Tunisa i Afganistana.

Ove brojke treba staviti u odnos, jer većina migracija u Europu je redovna. U posljednjoj godini u Europu je redovno emigriralo oko 2,700.000 osoba, tako da neregularna migracija rijetko premašuje 10 % ukupnog broja, a obično je blizu 5 %. Ukratko, iako neregularna migracija često biva u središtu pažnje, stvarnost je da neregularni ulasci predstavljaju maleni dio migracija u EU.

Međutim, medijski i politički fokus stavlja po strani pozitivne elemente migracije, koji doprinose projektu „starenja Europe“, potičući ekonomski rast i podržavajući razvoj, posebno u ključnim stupovima za naša društva.

U JRS-u svake godine pratimo 185,000 migranata i izbjeglica u Europi. Mnoge od ovih osoba su se uspješno integrirale u naša društva, neke od njih čak postaju dio naših profesionalnih timova koji nastavljaju doprinositi našim raznolikim društvima.

Lekcije naučene iz krize u Ukrajini

Važna lekcija koju smo naučili jest da je Ukrajincima bila dana sloboda odabira države članice odredišta – tako da nisu bili podvrgnuti Dublinskom sustavu – i također im je dopušteno kretanje iz jedne zemlje u drugu zadržavajući privremenu zaštitu – što nije moguće za druge tražitelje azila, pa čak ni za druge priznate izbjeglice. Ova sloboda kretanja pokazala je da sustav nije kolabirao i također da su ljudi odabrali svoje preferirano odredište (gdje su imali obitelj ili rodbinu ili mogli naći posao…) i to definitivno pomaže procesu integracije.

U JRS-u smo aktivno posvećeni od početka oružanog sukoba prihvaćanju i integraciji Ukrajinaca kroz važan projekt, nazvan „One Proposal“, razvijen u Ukrajini i u još 13 zemalja Europe. Ove lekcije koje učimo iz krize u Ukrajini mogle bi biti relevantne za prijem izbjeglica iz drugih regija, poput Bliskog Istoka ili Afrike, unatoč razlikama u kontekstu. Kada postoji politička volja, s pogledom koji stavlja osobu u središte, milijuni izbjeglica ne samo da ne predstavljaju prijetnju Europi, već su prilika za rast čovječanstva. Ključno je osigurati ujedinjen i koordiniran pristup za rješavanje potreba izbjeglica, bez obzira na njihovo podrijetlo.

Europski izbori

Vjerujemo da ovaj sporazum zadaje težak udarac pravu na međunarodnu zaštitu. Također će sve više otežavati pristup dozvolama izvan azila, povećati zadržavanja i ograničiti jamstva za izbjegavanje deportacije. Međutim, Pakt još nije usvojen. Potrebno je više pregovora na tehničkoj razini, a zatim Europski parlament i Vijeće moraju glasati o tekstovima.

JRS pokreće kampanju za osvještavanje i javno zagovaranje uoči europskih izbora koja će pojačati sve ove pristupe zaštiti prava, potičući institucije EU i vlade država članica, uključujući španjolsku, da usmjere energiju i napore na jačanje sustava prihvata i azila na teritoriju, mehanizama za značajnu raspodjelu odgovornosti među državama članicama, kao i poticati politike integracije. Glavna prilika i izazov koji EU ima jest upravljanje raznolikošću i pluralnošću, stvarajući procese uključivanja, suživota i socijalne kohezije. U tom smislu, iako kompetencija za integraciju leži u državama članicama, ključno je poticati sveobuhvatne politike integracije.

Alberto Ares

Doktor Međunarodnih migracija i ravnatelj JRS-a Europe

Izvor: https://www.noticiasobreras.es/2024/02/nuevo-pacto-europeo-sobre-migraciones-y-refugio-blindaje-de-las-fronteras-y-solidaridad-en-entredicho/