Mjesec studeni sa sobom donosi sve kraće dane a duže noći, odnosi ona prva rumenila i žutila jeseni u kojima običavamo uživati i koja čine da lakše ispraćamo sunčanije dane kada rado boravimo izvan kuće i nevoljko se u nju povlačimo. U mjesecu studenom ta unutrašnjost domova postaje najednom privlačnija te se teško damo izvući na otvoreno,  u mrak, vlagu i studen. Započeti, krenuti, izići. A upravo nas ondje čekaju susreti. 

Stoga prije svega možemo zahvaliti Božjoj providnosti što nam je dala da JRS bude osnovan baš u studenom te da nam njegov rođendan bude povod jednom od redovitih najvećih i najradosnijih okupljanja u godini. 

U isto smo vrijeme ponosni na još jednu veliku inicijativu koja je svim članovima naše obitelji, s razlogom vjerujemo, unijela barem malo svijetla, topline i zajedništva u studenačku svakodnevicu koja tako naglo nastupi. Govorimo o izletu u Hrvatsko Zagorje, kojim smo nastavili našu seriju izleta upoznavanja hrvatske prirodne i kulturne baštine, a u sklopu kojeg smo posjetili dvor-muzej Veliki Tabor te Muzej krapinskih neandertalaca. 

Već sama imena tih dvaju odredišta govore jasno o tome koliki smo hod u prošlost doživjeli. Dvorac Veliki Tabor u Desiniću, sa svojim zidinama, galerijama, uskim kamenim prolazima, hladnim zidovima i toplim pećima, viteškim oklopima, bedemskim topovima te spravama za mučenje dočarao nam je svu živopisnost razdoblja od kasnog Srednjeg vijeka pa skoro do XIX. Stoljeća. Muzej pračovjeka na lokalitetu Hušnjakovo u Krapini, sa svojim bogatim eksponatima te interaktivnim i multimedijalnim sadržajem, otvorio nam je nov pogled u daleku prapovijest čovjekova puta do onoga kakav je danas. A u vremenu između, prije i poslije tih posjeta – zagorski brežuljci prekriveni tankim slojem snijega koji nas je pratio čitav dan, a koji je donio radost mnogima, posebno najmlađima. 

Sav taj sadržaj, premda lijep i bogat, služio je samo kao okvir da vrijeme provedemo zajedno, izvan mjesta u kojima se svakodnevno krećemo. Na izletu su stari prijatelji i poznanici imali priliku popričati i razmijeniti novosti, a tek pristigli članovi u našu obitelj upoznati i povezati se s mnogim novim licima. Kao i uvijek, vođeni smo željom da, kamo god pođemo i kud god prolazimo, stvaramo mjesta susreta. A nema izravnijeg puta do susreta s Bogom od onoga koji ide preko bližnjeg.