Prof. Zoran Grozdanov je istaknuti hrvatski teolog koji predaje na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik pri Sveučilištu u Zagrebu. Autor je i urednik brojnih knjiga i članaka s domaćim i stranim izdavačima. Uz akademski rad, prepoznat je i po društveno-korisnom djelovanju, pa je tako bio inicijator kampanje „Oslobodimo doniranje hrane PDV-a“, koja je dovela do ukidanja poreza na doniranu hranu za humanitarne organizacije u Hrvatskoj 2015. godine.

Na okruglom stolu pod naslovom “Ekumenska perspektiva kršćanskog identiteta pred izazovom novih migracija”, održanom 3. prosinca 2024. na KBF-u u Zagrebu, govorio je o specifičnostima protestantskog pristupa migracijama. Istaknuo je kako protestantske zajednice povijesno nisu opterećene pitanjem nacionalnog identiteta, što im omogućuje otvoreniji i inkluzivniji odnos prema migrantima. Međutim, u Hrvatskoj, zbog malobrojnosti protestantske zajednice, takav pristup nije bitno utjecao na dominantne narative o migrantima.

Prof. Grozdanov je izlaganje podijelio u dva dijela. U prvom je naveo primjere luteranskih i protestantskih vjerskih vođa iz inozemstva koji su iskazali iznimnu solidarnost prema migrantima. U drugom dijelu osvrnuo se na teološke osnove protestantskog stava prema migrantima, posebno kroz prizmu iskustava nakon Drugog svjetskog rata, kada su evangeličke Crkve odlučno odbacile nacionalističke i rasističke ideologije.

Kao značajne primjere solidarnosti, Grozdanov je istaknuo Heinricha Bedford-Strohma, predsjednika Vijeća Evangeličke Crkve u Njemačkoj, koji je 2019. pokrenuo inicijativu za spašavanje migranata na Mediteranu. Ovaj čin istaknuo je ljudsku dužnost pomoći ugroženima, bez obzira na njihovu nacionalnost. Spomenuo je i norveškog biskupa Gunnara Stålsetta, koji je, unatoč zakonskim posljedicama, zapošljavao nedokumentiranu migranticu. Stålsett je taj čin opisao kao građanski neposluh vođen moralnom obvezom pomaganja.

Ovi primjeri, prema prof. Grozdanovu, pokazuju kako vjerske zajednice trebaju slijediti Božje zakone i moralne imperative, čak i kada su u sukobu s državnim zakonima. Naglasio je kako protestantska teologija stavlja poseban naglasak na gostoljubivost i prihvaćanje stranaca kao ravnopravnih članova zajednice, što potvrđuje autentičnost kršćanske vjere.

Osvrćući se na današnji diskurs o migrantima, izlagač je kritizirao narative koji brane „kršćansku civilizaciju“ kao način suprotstavljanja migrantima. Istaknuo je da su takvi stavovi opasniji od klasičnog nacionalizma jer dodatno „religiziraju“ neprijateljstvo prema drugima. Na Balkanu, gdje su katoličke i pravoslavne Crkve često povezane s nacionalnim identitetom, migracijska pitanja postaju još složenija. Povijesno, kako je istaknuo, religijske zajednice često su bile korištene za legitimizaciju nacionalnih identiteta, što je u suprotnosti s evanđeoskim porukama.

Prof. Grozdanov je zaključio kako je nužno razdvojiti kršćansku vjeru od nacionalnih i kulturnih identiteta. Tek kada se poslušnost duguje isključivo Bogu, kršćani mogu u potpunosti djelovati u skladu s primjerom dobrog Samarijanca, čija poruka ne smije ostati samo teorijska, već mora biti djelotvorna u praksi.