Prof. Vladan Perišić je umirovljeni profesor Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu, na kojem je jedno vrijeme bio i dekan, te protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, trenutno na službi u Dubrovniku. Predavao je predmete iz područja filozofije, patristike i kršćanske epistemologije. Često sudjeluje na teološkim skupovima, pa je i na naš okrugli stol u Zagrebu stigao iz Atene.

Tema njegovog izlaganja na okruglom stolu “Ekumenska perspektiva kršćanskog identiteta pred izazovom novih migracija”, održanom 3. prosinca 2024., bio je utjecaj nacionalizma na identitet i uloga Crkve u tom odnosu. Na početku je prof. Perišić predstavio dvije teorije o naciji. Prva, esencijalistička teorija, naciju promatra kao prirodnu, nepromjenjivu datost – poput proširene obitelji povezane krvlju i teritorijem, koja seže daleko u povijest. Ovaj pogled, koji je široko rasprostranjen na našim prostorima, prema našem izlagaču podupire ideju nacionalnog ponosa kao nečega svetog i urođenog. S druge strane, konstruktivistička ili modernistička teorija tumači naciju kao društveno-političku konstrukciju, oblikovanu povijesnim procesima i manipulacijama elita. Osobno podupirući drugu teoriju, prof. Perišić je upozorio na opasnosti koje proizlaze iz manipulacije nacionalnim mitovima, često korištenim za političke ciljeve.

Poseban naglasak stavio je na odnos Crkve i nacije. Povijesno gledano, Crkva nikada nije bila definirana nacijom, jezikom ili kulturom, već geografskim granicama, pa tako u Novom zavjetu nalazimo poslanice upućene područnim Crkvama. Danas, međutim, mnoge pravoslavne i katoličke Crkve preuzimaju ulogu čuvara nacionalnog identiteta, što ih vodi u službu nacionalističke ideologije. Takav pristup je za vjernike tragičan, jer dovodi do udaljavanja Crkve od njezine univerzalne misije.

Ključna teza predavanja bila je da je kršćanski identitet ukorijenjen isključivo u Kristu, a ne u naciji, kulturi ili tradiciji. Krštenjem se, kako je naglasio, čovjek izdiže iznad granica rase, nacije i kulturnog naslijeđa, postajući dijete Božje. S druge strane, nacionalizam postavlja naciju kao vrhovno dobro kojem sve drugo mora biti podređeno, uključujući moralne vrijednosti i ljubav prema istini. Prof. Perišić je poručio kako kršćanin mora birati između nacionalnog i kršćanskog identiteta, jer pokušaj pomirenja ta dva identiteta vodi u zabludu.

U kontekstu suvremenih migracija izlaganje je pružilo važan okvir za razumijevanje izazova prihvaćanja drugoga u suvremenom svijetu. Kršćanska vjera, ukorijenjena u transnacionalnom identitetu Tijela Kristova, nudi model za prevladavanje podjela temeljenih na nacionalizmu, te izgradnju zajedništva koje nadilazi kulturne i političke granice. Pozivajući na univerzalno bratstvo i ljubav, prof. Perišić je istaknuo da kršćani trebaju djelovati kao graditelji mostova u svijetu obilježenom fragmentacijom i podjelama.