Prof. dr. sc. Ivan Šarčević je franjevac i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, gdje predaje pastoralnu teologiju. Jedan je od najistaknutijih intelektualaca u Bosni i Hercegovini, autor više knjiga, poznat kao nekadašnji urednik revije Svjetlo riječi, dok danas često nastupa u medijima i piše na više internetskih portala. Bavi se ponajviše odnosom vjere i suvremene kulture, te međureligijskim dijalogom.

Na Okruglom stolu pod nazivom “Ekumenska perspektiva kršćanskog identiteta pred izazovom novih migracija”, održanom 3. prosinca 2024., prof. Šarčević održao je izlaganje o izazovima koje migracije donose kršćanskom identitetu. Izlaganje je započeo osvrtom na tradicionalnu crkvenu terminologiju, poput pojma „pastoral selilaca”, što je, prema njegovim riječima, nerijetko pokušaj izbjegavanja odgovornosti za dublje promišljanje i rješavanje migrantske problematike.

Nadalje je istaknuo kako se često koristi prenaglašeno razlikovanje između termina poput izbjeglica, prognanik i migrant, što može biti način izbjegavanja suočavanja s temeljnim pitanjima i odgovornostima. Naglasio je da ovakve reakcije često proizlaze iz straha od suočavanja s „drugim” i nepoznatim. Prirodni ljudski strah povezao je s promišljanjima pape Franje iz enciklike Fratelli Tutti, gdje se naglašava univerzalna ljudska reakcija na ono što nam je tuđe.

Podsjetio je zatim da su migracije dio povijesti čovječanstva te da papa Franjo često ističe migrante kao ključ za budućnost. Govorio je o tri osnovna straha povezana s migrantima: strah da će ugroziti naš teritorijalni identitet, strah od osiromašenja kulturnih i vjerskih vrijednosti, te strah od bliskog suživota s drugima. Posebno je naglasio važnost razumijevanja kako ovi strahovi utječu na kršćanski identitet, istaknuvši da se čovjekov identitet oblikuje kroz zavičaj, domovinu i prostor u kojem živi.

Nadalje je upozorio na pogrešno poistovjećivanje nacionalizma s domovinom, naglašavajući da zemlja nije privatno vlasništvo, već povjereno na odgovorno upravljanje. Oslanjajući se na priču o Abrahamu iz Svetog pisma, kazao je kako je i Abraham vjerovao da dolazi u „čistu zemlju”, no takvo nešto ne postoji. Shvaćanje kako ne postoji „čista zemlja”, pojasnio je, može pomoći u razumijevanju svijeta i prihvaćanju drugih.

Govoreći o ravnopravnosti, istaknuo je kako mnogi žele ravnopravnost, ali pod uvjetom da oni sami ostanu privilegirani. Spomenuo je evanđeosku priču o Isusu i poganki koja je molila za ozdravljenje svoje kćeri, istaknuvši kako je vjera i nada te žene bila primjer koji nas podsjeća na to koliko migranti mogu obogatiti zajednice.

Na kraju svog izlaganja, prof. Šarčević je upozorio na opasnosti getoizacije i izolacije, kako na razini država, tako i u osobnim životima. Pozvao je na izgradnju dobrosusjedskih odnosa i širenje horizonata, naglasivši potrebu za promjenom mentaliteta. Istaknuo je važnost odbacivanja kolektivnih nesigurnosti i predrasuda te je zaključio da prihvaćanje drugih doprinosi izgradnji budućnosti temeljene na solidarnosti, razumijevanju i ljubavi, što su ključne evanđeoske vrijednosti.