Hrvatska polako razvija svoje migrantske politike, ali potrebno je čuti i razumijeti potrebe migranata

08 December 2022

 

U sklopu projekta SHAPE – Sharing Actions for the Participation and Empowerment of migrant community and Local Authorities – financiranog iz Europskog fonda AMIF (Transnational Actions on Asylum, Migration and Integration), provedeno je istraživanje o potrebama i percepciji migranata i lokalnih predstavnika vlasti o migrantskim polotikama i njihovim provedbama. U nastavku donosimo najzanimljivije zaključke.

 

Hrvatska je promatrana kao iseljenička nacija, a ne useljenička. Naše društvo nema značajnu povijest vezanu uz integraciju​ migranata te smo percipirani kao tranzitna zemlja ili “nepoželjna” imigrantska destinacija iz brojnih političkih i ekonomskih razloga.  I dalje smo  jedna od članica EU-a s najnižom stopom odobrenih međunarodnih zaštita i imamo jednu od najstrožih nacionalnih politika za godišnje odobravanje strane zaštite​. Umjesto da budemo pod utjecajem unutarnjih potreba ili uvjeta, integracijska politika u Hrvatskoj i dalje je pod jakim utjecajem vanjskih čimbenika (politika azila EU, migracijski valovi)​. Politike kontrole migracija i integracije često proizlaze iz vanjskih zahtjeva i/ili političkih ambicija, umjesto da budu proizvod strateške i višesektorske strategije (usp. pristup Schengenu)​. Od 2016. do kraja siječnja 2022. – 12146 osoba zatražilo je azil u Hrvatskoj, a odobreno je njih 1018 – između 2006. i 2022. dodijeljeno je 138 supsidijarnih zaštita. U 2021. Hrvatska je zaprimila ukupno 3039 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od kojih je odobreno samo 68 (39 muških, 29 ženskih). Gotovo polovica migranata već je napustila zemlju, prema internoj i neslužbenoj bazi podataka JRS-a, što znači da oko 550-600 osoba s međunarodnom zaštitom još živi i radi u Hrvatskoj.​ Rezultat hrvatskog indeksa politike integracije migranata (MIPEX) varirao je tijekom posljednjih pet godina. Hrvatska je na MIPEX ljestvici dobila ocjenu 39 od mogućih 100. Kao i u većini zemalja srednje i istočne Europe, imigranti u Hrvatskoj uživaju osnovna prava i sigurnost, ali ne i jednake mogućnosti​. Hrvatski Nacionalni plan integracije istekao je 2019., a novi tek treba biti izrađen. Potrebno je  pozabaviti se budućim migracijskim problemima (npr. radni imigranti i državljani trećih zemalja iz susjednih i svjetskih zemalja, migranti koji se vraćaju, cirkularni, tranzitni, neregularni migranti i tražitelji azila), što jest dodatan izazov za mogućnost strukturne analize migracijskih trendova i mjerenja uspjeha integracije​. Koraci koje je Hrvatska poduzela u poticanju integracije su evidentni, a neki od njih (kao što je državna subvencionirana stanogradnja) usporedivi su ili bolji od onih u drugim članicama EU, ali nisu kohezivni. Pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju te dostupno i pristupačno obrazovanje hrvatskog jezika i dalje su glavni izazovi.

O Istraživanju:

U polustrukturiranim dubinskim intervjuima sudjelovalo je sedam predstavnika lokalnih vlasti iz sljedećih institucija: Pučko otvoreno učilište u Zagrebu kao najveća neprofitna ustanova za obrazovanje odraslih u Republici Hrvatskoj, Hrvatski Crveni križ, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured Vlade – Službi za ljudska prava, Grad Sisak te 16 migranata, od čega 9 muškaraca i 7 žena. Sudjelovalo  je devet osoba iz Sirije, tri iz Irana, tri iz Jordana i jedna iz Afganistana. U Hrvatskoj borave od jedne do šest godina, a jedan od njih je povratnik, koji je otišao u Njemačku na neko vrijeme i vratio se prije godinu dana. Dvoje sudionika su članovi organizacije.

 

Analizom intervjua dolazimo do zaključka kako su hrvatske migrantske politike u samom začetku te kako je nužno ulagati u obrazovanje i edukaciju predstavnika institucija te slušati i čuti glas migranata. Od iznimne je važnosti da migranti sudjeluju i sukreiraju migrantske politike jer time doprinose kvaliteti provedbe politika i osjećaju se uključeno, rekla nam je Dajana Toumeh Ravlija, voditeljica projekta SHAPE ispred Isusovačke službe za izbjeglice.

 

Izdvojit ćemo ključne potrebe migranata koje smo identificirali kroz istraživanje:

 

  • Prihvaćanje: “Ovdje sam već šest godina, jako dobro govorim hrvatski, ali za jako teško nalazim posao, poslodavci me teško izabiru zbog mog porijekla.”​
  • Bolje strukturiran i organiziran tečaj hrvatskog jezika: „Ako nemate komunikaciju s ljudima, nemate ništa.“
  • Produžiti rok subvencije za najam stana 
  • Veći broj prevoditelja dostupnih u zdravstvenim ustanovama (uključujući mentalno zdravlje). “Većina doktora ne govori čak ni engleski, tako da nisam mogao objasniti svoje stanje.”​

 

O projektu:

Projekt SHAPE pokrenut je kako bi se potaknulo sudjelovanje migranata u demokratskim procesima te osmišljavanju i provedbi integracijskih politika na lokalnoj, nacionalnoj i razini zajednica migranata.

Projekt SHAPE provodi se u 3 različite pogranične države – Italiji, Mađarskoj i Hrvatskoj, gdje se čini da je javno mnijenje posebno negativno prema migrantima – te u 2 druge države koje su vodeće u sudjelovanju migranata u demokratskom procesu, Njemačkoj i Portugalu.

Projektni partneri su 21. srpnja predstavili rezultate svojih analiza zemalja tijekom webinara “SHAPE Društvo koje želimo”, pokazujući koliko je ključno sudjelovanje i uključenost migrantskih zajednica u demokratski život. U svih pet zemalja projekta istraživanje je provedeno zajedničkom metodologijom koju je osigurao Institut za društvena istraživanja (IRS), međunarodno priznata istraživačka tvrtka koja je bila odgovorna za postavljanje zajedničkog okvira za kvalitativno istraživanje. To će biti osnova na kojoj će se graditi aktivnosti izgradnje kapaciteta za ljude i zajednice s migracijskim podrijetlom.

Doista, ljudi i zajednice s migrantskim podrijetlom saslušani su kroz fokusne grupe, a njihove su potrebe prikupljene u vezi s pet ključnih pitanja za vođenje ispunjenog života: stanovanje, obrazovanje, zdravlje, zapošljavanje i rodno osviještena politika.